Četvrtak, Ožujak 28, 2024
Oznake Članci označeni s "Morgan’s Treasure"

Morgan’s Treasure

242

 

Antonio Jakupčević
Antonio Jakupčević

Mlad, svestran, ambiciozan, marljiv, smiren, strpljiv… Antonio Jakupčević!

Ili ne?

Iskusan, okrutan, pohlepan, strog, energičan… Henry Morgan!

 

On je sve i više od toga! Ponovno vas vodimo iza kulisa Istra Inspirita, a danas možete upoznati dio naše glumačke ekipe. Antonio Jakupčević mladi je osječki glumac koji je u Inspiritu sigurno najpoznatiji po ulozi neponovljivog Henrya Morgana. Njegove su nevjerojatne transformacije i glumačke sposobnosti oduševile sve naše goste, a danas saznajte kakav je Antonio privatno, što voli i što ga zabavlja, što mu je najteže u poslu, a što će iz Inspirit avantura uvijek pamtiti…

 

Antonio Jakupčević, mladi talentirani glumac iz Osijeka koji je u Inspiritu najpoznatiji po ulozi opasnog gusara Henrya Morgana… Antonio, predstavi nam se ukratko.

Ukratko – sve, samo ne opak, elektrotehničar i glazbenik-teoretičar po srednjoj stručnoj spremi sa završenom jednom godinom studija turkologije i hungarologije, a odnedavno prvostupnik glume i lutkarstva te trenutno student prve godine diplomskog studija glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku.
U Istra Inspiritu si već dvije godine. Što za tebe znači Istra Inspirit i po čemu se Inspirit doživljaji razlikuju od drugih predstava u kojima glumiš?

Istra Inspirit je sam po sebi jedan ogroman doživljaj za mene, pogotovo tijekom moje prve sezone. Naime, nikada prije nisam bio u Istri, sve dok me redateljica Petra B. Blašković nije pozvala, a kroz mnogobrojne Inspirite upoznao sam i proputovao skoro cijelu Istru, upoznao istrijanske običaje i „šćike“ ( :D ), a ne smijem zaboraviti ni nezaboravnu mnogobrojnu ekipu koja čini Inspirit time što jest i s kojom je užitak raditi i zabavljati se.
Inspirit doživljaji se razlikuju od predstava u kojima inače glumim prvenstveno po interaktivnosti. Moraš jako dobro vladati materijalima pojedine predstave i biti spreman na improvizaciju, osjetiti energiju publike i shodno tome reagirati, slušati se i paziti na ostale članove ansambla kako si ne bismo upadali u riječ i sl.  A i nikad ne znaš kad bi netko iz publike mogao što napraviti ili dobaciti.

 

Antonio u ulozi opakog Henrya Morgana
Antonio u ulozi opakog Henrya Morgana

 

Interakcija s publikom neizostavan je dio publiek
Interakcija s publikom neizostavan je dio predstave

 

...moraš osjetiti energiju publike...
…moraš osjetiti energiju publike…

 

Već si u svojoj prvoj godini s nama dobio priliku igrati glavnu ulogu, i to na predstavi koja se te godine održala premijerno i koja je pokrenula pravu lavinu ludila za gusarima, Morganom i Dvigradom. Kako si se osjećao kada ti je ta uloga dodjeljena i s kojim si se sve izazovima tada susreo?

Petra B. Blašković je već na početku sezone najavila da ćemo raditi Morgana i da mora biti spektakl, ali tada nisam niti slutio da će meni pripasti ta odgovornost uskakanja u njegovo poznato crveno iscifrano odijelo. Prvo što sam osjetio kad sam saznao da ću ja biti Morgan su šok i nevjerica. Sitnije građe, svijetloput i uglavnom pristojan, nikad se nisam vidio u ulozi opakog gusara. Ali pošto nemam običaj bježati od izazova, umjesto raznih propitkivanja samog sebe dao sam se na posao, istražio apsolutno sve o Morganu, njegovim akcijama na Karibima, motivima dolaska u Istru i sakrivanju blaga u Dvigradu . Najveći izazov mi je bila upravo činjenica da imam noseću ulogu i zapravo moram voditi tim od dvadesetak ljudi, koji su u tome bili nevjerojatna podrška i uvelike mi olakšali tu zahtjevnu ulogu.

...najveći izazov mi je bila upravo činjenica da imam noseću ulogu i zapravo moram voditi tim od dvadesetak ljudi...
…najveći izazov mi je bila upravo činjenica da imam noseću ulogu i zapravo moram voditi tim od dvadesetak ljudi…

 

U trenutku kad sam počeo vjerovati u sebe, da to mogu, bio sam spreman postati kapetan, a kad su šminka i kostim dali taj posljednji „touch“, rodio se lik Morgana kojeg danas uživam igrati.

 

...a kad su šminka i kostim dali taj posljednji "touch"...
…a kad su šminka i kostim dali taj posljednji “touch”…

 

...prvo što sam osjetio kad sam saznao da ću ja biti Morgan su šok i nevjerica...
…rodio se lik Morgana kojeg danas uživam igrati…

 

Što ti najteže glumiti?

U Inspiritu? Ništa mi nije kategorički teško, ali mogu reći da mi je fizički najzahtjevnija predstava Mitska bića Istre, koju igramo za djecu. Ali isplati se oznojiti. :)

Van Inspirita? Još nisam naišao na teške uloge. Zahtjevne da, ali ništa nije teško kad radiš to što voliš.

 

Postoje li uloga ili predstava u kojima ne bi volio sudjelovati?

Hamlet.

 

A što ti je najdraže glumiti? Koje su tvoje želje glede daljnje karijere?

Teško je reći što mi je najdraže glumiti. Još uvijek istražujem sebe i volim igrati razne likove i karaktere, a oni koje mi možda i nisu slične po habitusu (kao npr. Morgan) su mi trenutno veliki interes.

U budućnosti se želim baviti širokim spektrom kazališne djelatnosti. Nekako bi idealno bilo da glumim u dramskim predstava, mjuziklima, lutkarskim i dječjim predstavama, filmovima… Da, trenutno je ta faza megalomanije, ali vidjet ćemo što budućnost nosi i kako će se koja grana razvijati te na kojoj od njih će izrasti najveći plod.

 

Koja ti je najdraža uloga u Inspirit doživljajima? U čemu najviše uživaš?

Očekivano – Morgan! :D

Generalno uživam u svakom Inspiritu i svaki volim zbog nečega, ali u Morganu si mogu dopustiti apsolutno sve i publika u tome neizmjerno uživa. Iz izvedbe u izvedbu me fascinira koliko prihvaćaju igru i ne shvaćaju osobno razne uvrede koje gusari često i dobace, nego svojim reakcijama traže još.

 

Omiljena scena u omiljenoj Inspirit predstavi?

Hanging Johnny u Morganovom blagu. Tišina koja nastupi u tom trenutku je neprocjenjiva.

 

Možeš li s nama podijeliti neku anegdotu iz Inspirita? Što ti se posebno urezalo u sjećanje? Koje sve uspomene nosiš sa sobom iz Istre?

Kada bismo zapisali sve Inspirit angedote, mislim da bismo mogli objaviti nekoliko desetaka svezaka. Jedan je iz moje prve sezone, kada smo putovali na dječju predstavu. Nas četvorica u starom Fiat Puntu punom lutaka putujemo istarskim ipsilonom iz Pule u Rovinj. Zezamo se i pjevušimo novonaučene songove za predstavu, kadli osjetimo dim. Nedugo zatim smo ga i vidjeli, tako da smo brzo stali sa strane i pobjegli van misleći da će se zapaliti. Na sreću – nije – ali smo mi satima na autocesti čekali vučnu službu, a onda isto toliko i prijevoz kući u Vodnjanu. Predstava je, naravno, otkazana.

 

Avantura s gorućim automobilom...
Avantura s gorućim automobilom…

 

Jednom nas je u Pazinu u zadnji tren iznenadila kiša, pa smo dvadeset minuta prije početka predstave morali sve premjestiti u maleni interijer i tijekom predstave dobivati režijske upute. Slično je bilo i na premijeri Morgana.

Jednom sam tijekom predstave pao sa štula (bez ikakavih ozljeda), jednom smo kolegi zajedno s publikom i bendom pjevali „Sretan rođendan“ po završetku predstave, a uopće mu nije bio rođendan…

U dvije sezone ima toliko predivnih uspomena da ih sad počnem pisati, ne bih dovršio ovaj intervju do Nove Godine.

 

Glumci Istra Inspirita u stalnoj su interakciji s publikom. Postoji li nešto što te posebno nasmijalo, zabavilo, oduševilo ili možda pak rastužilo tijekom te interkacije?

Ono što mi se posebno urezalo u pamćenje je četvrta izvedba Mitskih bića Istre, u kojima se na kraju predstave sretno vraćam kući nakon svojih avantura po Istri. Djeca su bila izvrsna publika taj dan, a u toj zadnjoj sceni su se veselili i pljeskali zajedno sa mnom, kadli se iz publike prema meni zatrči jedna malena trogodišnja Mađarica euforična i raširenih ruku me čvrsto zagrli. Mislim da to nikada neću zaboraviti.

Ove godine me oduševio jedan turist kojeg smo kao gusari natjerali da nam donese blago Puerto Principea, a zatim smo ga doslovno skinuli i pokrali mu odjeću. On je bio oduševljen, a i mi. (Na kraju je dobio odjeću natrag, naravno.)

Nikad ne znaš što te čeka u predstavi
Nikad ne znaš što te čeka u predstavi

 

Kakav je Antonio privatno? Čime se još osim glume baviš?

Studirajući glumu, teško je naći vremena za bilo što drugo pošto je to studij na koji dođeš rano ujutro i ostaješ ondje do zatvaranja. Volim jezike, pogotovo ove malo egzotičnije, zato i studirah turski i mađarski, a u paketu s turskim naučio sam i nešto malo arapskog i arabice. Tambure i klavir nisam jako dugo svirao zbog akademskih obaveza, ali ove godine namjeravam obnoviti znanja. Izrađujući lutke protekle akademske godine, otkrio sam i novu strast – izradu raznih figura i predmeta od drveta. Također, volim bicikle, šetnje, životinje, audio i video montažu…

 

S lutkarsko-glumačkog dvojezičnog projekta "Oluja" s akademijom VŠMU iz Bratislave
S lutkarsko-glumačkog dvojezičnog projekta “Oluja” s akademijom VŠMU iz Bratislave

 

Živiš i studiraš u Osijeku, ali Istra postaje tvoj dom ljeti. Kako se prilagođavaš tim promjenama i koje su prednosti Osijeka naspram Istre i obrnuto?

Tim promjenama se prilagođavam otprilike onoliko koliko i moja koža. Kad dođem iz Osijeka, blijeda je i puna uboda komaraca. Zatim se na istarskim plažama lijepo isprži, pa boli nekoliko dana, ali onda se obnovi i bude bakrena i spremna za jarko sunce. Osijek mi je drag jer je pitom, miran i uglavnom vlada dobra atmosfera, pogotovo u zimskim danima. Istra je moj ljetni dom gdje nema krvožednih rojeva neumornih krvopija i teške sparine, gdje se uvijek mogu osvježiti u kristalno čistom moru i uživati s ekipom između predstava uz osvježavajuću Pašaretu.

Ipak, najljepše mi je posjetiti svoj izvorni dom kad god mogu (jedno malo selo pokraj Bjelovara), gdje mi je obitelj, a to se ne događa često zbog količine posla. Meni je svugdje lijepo na drugi način, tako da mi je suvišno isticati prednosti i mane pojedinih mjesta.

 

Koja ti je lokacija od onih koje si posjetio u Istri najbolja? Kada bi te netko pitao što se ne smije propustiti vidjeti u Istri – što bi mu rekao?

Rekao bih mu – Nemoj propustiti Istru!

 

Omiljeno pitanje svima… gdje se vidiš za 10 godina?

Ajoj, meni je teško odgovoriti na to pitanje. Rijetko kad planiram toliko unaprijed. Volim vidjeti mogućnosti koje mi se otvore, a onda odlučiti što je najbolje za mene. Recimo, volio bih putovati što više, i poslovno i privatno.

 

A gdje vidiš Istra Inspirit za 10 godina?

U svijetu.

 

Za kraj, može jedna poruka za naše čitatelje?

Inspirit s vama!

 

237

 

Fotografije: 

Tajana Brajković

Arhiva Istra Inspirit

Privatna arhiva Antonia Jakupčevića

Pratite nas

8,103FansLike
7Subscribers+1
0FollowersFollow
467FollowersFollow
29SubscribersSubscribe