Subota, Travanj 20, 2024
Oznake Članci označeni s "Istra"

Istra

1579

 

Zasigurno ste čuli za priču o ljubavniku nad ljubavnicima, zavodniku nad zavodnicima, galebu nad Dalmatincima, koja je obišla svijet. Često tvrdeći da je fiktivni lik Don Juana Demarca zasnovan na povijesnim činjenicama koje počivaju na burnom životu Casanove, zaljubljenici u priče o strastima i zavođenju, drže ovu dvojicu na tronu ljubavnog umijeća. No, dok je Don Juan tek plod mašte, neki bi rekli i arhetip koji predstavlja ono zavodničko u nama, Casanova je hodao zemljom, i utjelovio mnoge priče, katkad i legende, koje i danas golicaju maštu.

Giacomo Girolamo Casanova Chevalier De Seingalt bio je talijanski zavodnik koji je pripadao europskom elitnom krugu 18. stoljeća. Svestrani intelektualac, violinist, špijun, diplomat te na koncu i pisac, često je povezivan sa skandalima (u pravilu vezanima uz žene :-) ), a nakon burnih sedamdesetak godina života složio je nekoliko tomova papira ispisanog čistom erotikom svoga života i tu životnu priču kojoj bi mnogi zavidjeli, nazvao jednostavno Historie de ma vie, odnosno Povijest mog života. Pitate se kakva je ta povijest njegova života?

 

Od svećenika do ljubavnika
History-of-My-Life-Volumes-1-3729_b
Zanimljivo englesko izdanje Historie de ma vie, slika preuzeta s italltastesthesametome.com

Njegova priča počinje u Veneciji, gdje je rođen 1725. godine. Casanova je planirao postati svećenikom jer je u ono doba to bila financijski isplativa opcija i mislio je kako će se na taj način obogatiti. Međutim, nije uspio u tom naumu jer je počeo izlaziti sa ženama i uživati u njihovom društvu. Neke od priča kažu kako se nadređenima u crkvi nije dopadalo njegovo pijano padanje za vrijeme propovijedi niti intimna druženja sa ženama. Planirao je isto tako i postati vojnikom, međutim i taj se plan izjalovio, pošto je svoj položaj smatrao dosadnim, a svoju plaću je lako gubio u kockarskim dugovima. Putuje u Istanbul, ali se na kraju opet vraća u Veneciju. Priča kaže da je nakon povratka u rodni grad zapeo u lošem društvu i na jednoj su od večera, kada se na veliko častilo i pilo, Casanova i njegovih sedam prijatelja pridobili jednu ženu i odvojili ju  od njena supruga i ona navodno te večeri vodi ljubav s cijelim društvom. Ovaj je nestašni mladić bio na samome dnu kad mu se posrećilo, spasio je život jednome plemiću i ovaj mu je u znak zahvalnosti ponudio kuću, poslugu i raskošan život. Ta mu je novonastala životna situacija itekako pomogla kako bi još lakše zavodio žene i s njima provodio noći. O svom zavodničkom potencijalu, Casanova je zapisao:

”Upornost je ključ uspjeha. Znao sam da ne postoji niti jedna žena na ovom svijetu koja se može oduprijeti neprekidnoj pažnji i ustrajnosti muškarca čija je nakana učiniti da se ona zaljubi u njega.”

Kako bi naše čitateljice komenitrale njegovu izjavu? ;-) No, nešto je manje poznato kako je volio i kad bi se žene odijevale u muškarce, a uz to što je imao brojne ljubavne afere, imao je i ljubavnu vezu s dvije časne sestre, od kojih je jedna od njih bila je i ljubavnica francuskog veleposlanika u Veneciji, budućeg kardinala. No, njegova burna biografija ne staje niti ovdje.

 

Casanova-001
Slika Casanove iz mladih dana, što se krije u monalizovskom smiješku? Slika preuzeta s www.theguardian.com
Persona (non) grata

Casanova nikada nije imao redovite prihode, no uspijevao je živjeti na visokoj nozi, odijevao se vrlo dobro, volio je živjeti u skupim kućama, imati kočije i sluge, pozivati na raskošne večere, trošiti na žene koje je sretao, a posebno je volio – kockanje. Čak toliko da je prokockao čitavo bogatstvo. Ipak, priča kaže kako je najveću zaradu ostvario kada je u Parizu skupini ljudi pomogao organizirati državnu lutriju. Od provizije je, u razdoblju od godine i pol, zaradio – u današnjim omjerima, milijarde eura. Jedna od njegovih anegdota kaže kako je 1755. godine završio u zatvoru zbog ‘posjedovanja zabranjenih knjiga i prakticiranja magije’. Pitamo se, ima li takav kaotičan strastveni život neku logiku, filozofiju? Kreće li se prema nekom cilju? Autorica Judith Summers u svojoj knjizi o Casanovinom životu kaže kako na koncu, ne misleći na svoju budućnost, Casanova ostaje bez svega, postaje persona non grata, nema ništa, ni ženu, ni ljubavnicu, ni zakonsku djecu, ni imovinu, ni mjesta koje može zvati svojim domom. Navodno nikada nije ni razmišljao o braku o čemu je zapisao:

”Volio sam žene čak i do ludila, ali sam uvijek više volio svoju slobodu.”

U tim zadnjim godinama Casanova iz strastvenog ljubavnika, postaje strastveni pisac.

Istarski Casanova?

O Casanovi je rečeno mnogo, snimljen je niz filmova o njegovome životu i napisano je mnogo knjiga, a ostao je vječna inspiracija ljudima koje zanima erotika, strast i nevjerojatne životne priče. Kako Casanova inspirira svijet, tako se uvukao i u pore nekih istarskih gradića, koji su u svoju tradiciju utkali niti Casanovinih pothvata. Istarska općina Bale ima svoj mali Casanova kutak otkad je Casanova posjetio palaču Bembo-Soardo i sumnja se kako je tamo imao ljubavnu aferu s nekadašnjom vlasnicom.

casanova festival istra inspirit
Istarska inspiracija Casanovom – Vrsarski Casanovafest. Slika preuzeta s www.casanovafest.com

 

S druge strane, Vrsar, gradić zapadne istarske obale, diči se činjenicom da je Casanova boravio u njemu, te ga spomenuo i u svojoj knjizi. Ova je poveznica inspirirala stanovnike Vrsara da osnuje Casanovafest, festival ljubavi i erotike, potaknut upravo pričama ovog buntovnog ljubavnika. Festival je osmišljen kao manifestacija koja slavi povijesnu povezanost poznatog zavodnika Casanove i Vrsara i dokaz je kako su ljubav i erotika neiscrpan izvor inspiracije i odlična tema za kreiranje turističke atrakcije. Može li Casanovina priča biti motiv nekog putovanja, neke avanture ili nove priče u Istri? Završimo ovaj tekst u duhu Casanovinih riječi:

”Čovjek koji se želi educirati mora čitati i putovati kako bi ispravljao sve što je naučio.”

S tim mislima, u nadi za novom pričom koja može inspirirati Istru, putujemo dalje, a Casanovu pamtimo kao vječitog pustolova i zaljubljenika u žene, koji se možda šetao istim stazama kojima mi kročimo danas, tražeći još nešto samo malo više od svakodnevnog života.

 

Autorica:

Daria Zulim Istra Inspirit

 

Daria Zulim – Uskoro magistra kroatistike i project manager za EU projekte. Kreativka, plesačica, model, volonter, lektor, član udruge mladih sVrha. Pozitivka, društvena, zabavna, iskrena.

1095

Pisano na temelju vlastitog doživljaja istraživanja napuštene ponornice u divljini uvale Blaz…

 

UVOD

Rakalj, 1944., šuma na Grušinama

 

– Tonta, Tonta, dojdi….jecao je gospodìn Zvane dozivajući svog malog ministranta s kojim je bježao preko Grušina…

Tonta, mene će ubìti sada, sada kada sam među starim crkvenim knjigama našao TO…zami to i biži, biži mali, nemoj da soldati najdu… – panično je vikao gospodìn pruživši Tonti požutjeli smotuljak papira.  Njemački vojnici bili su već sasvim blizu…tražili su odmazdu i gospodìna koji je u zvoniku rakljanske crkve sakrio dvojicu mladića iz Krnice koji su negdje kod Markovice ustrijelili dvojicu njemačkih vojnika. Uzevši smotuljak iz drhtavih ruku svećenika, Tonta skoči u stranu, otkotrlja se niz strminu i zaustavi iza velikog duba….Nije se usudio okrenuti i pogledati prizor…samo je čuo gospodìna kako moli Zdravo Mariju koju je negdje na pola prekinuo oštar zvuk ispaljenog metka…

 

POTRAGA

Rakalj, sedamdesetak godina poslije…

 

Grobnu tišinu zatamnjene sobe narušavalo je samo kucanje teškog zidnog sata. Njegove kazaljke kao da su i simbolično odbrojavale posljednje sate didu Tonti iz Prcani.…Njegov Stvoritelj zvao ga je k sebi…oko njega stajahu njegovi unuci, Marko i Ivo….tajnu koju je did Tonta znao, nije smio odnijeti sa sobom u grob..

– Dica, ja san jedìni ki zna misto…pokojni gospodìn mi je da harte…ja san vidia kad san bija dite….nis riva finuti…nis riva…šufit…Marko…šufit…moja stara valiža…u valiži na dnu, Marko…hodi…valiža… – reče did Tonta u posljednjem hroptaju i izdahnu.

***

Stara kuća dida Tonte iz Prcani bila je prazna…dvojac se uputio prašnjavim drvenim škalama koje su vodile na šufit. Stari otvor zaškripao je i Marku se otvori pogled na tavan.

U desnom kutu sobe stajao je predmet koji su tražili. Stara didova valiža. Oprezno otvorivši dvije kopče, dvojcu se ukaže njezin sadržaj. Marko napipa grubu površinu grumena. U njegovim rukama nalazio se požutjeli svežanj papira zavezan tankom konopljom. Grumen se sastojao od dva papira. Prvi, onaj stariji i oštećeni, sadržavao je natpis na starohrvatskom jeziku.

„Čuvaite se o vi tuđinci! Ja, opat Mikula zajedno s braćom u Gospodinu našemu sklanjam znamenje na kraj zemalja hrvatskih. Neka sačuvana budu za pokoljenja koja dolaze po milosti Gospodina. Opat Mikula“. Drugi papir bio je u boljem stanju. Bilo je zapravo riječ o karti neke uvale načinjene s mnogo spretnosti i umijeća. Prikazana su sidrišta, kao i putevi koji s okolnih puteva vode u uvalu.

– Blaz…pa to je karta uvale Blaz – zausti Marko ispod glasa, pročitavši ime toponima na vrhu karte. Negdje na sredini dokumenta bio je utisnut crveni križić s napomenom „glavni dio blaga ovdje – na kraju vrajžeg ždrijela…izradio župan Grgo Belavić godine 1795.“

Marko i Ivo shvaćali su što imaju u rukama.

– Grgo Belavić! – uskliknu Marko i nastavi:

– Mislio sam da je to samo legenda. Znaš li je? Priča govori o borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje u 15. stoljeću. Vladar tih prostora trebao je biti okrunjen duplom krunom, onom kralja Tomislava i ugarskom krunom Sv. Stjepana. Dogodilo se tako da su se na jednom brodu koji se krenuo za Napulj, nalazila i obilježja hrvatskog kralja, njegova kruna, plašt i žezlo. Zbog straha da će se neprijatelj dočepati vrijednih simbola, brod je skrenuo s puta i sakrio se u uvali Blaz gdje su kruna, žezlo i plašt skriveni. Kruna se idući puta pojavila nakon 300tinjak godina. Tadašnji župan, Grgo Belavić pružio je prenoćište mletačkom namjesniku koji je po Istri skupljao porez. Grgo ga je ugostio na večeri, a kako je ona bila vrlo bogata, popilo se i dosta vina. Grgo je zatim nakratko nestao da bi se vratio ogrnut kraljevskim plaštom, s kraljevskim žezlom u ruci i s Tomislavovom krunom na glavi. Nakratko prošetavši pred pijanim gostima, Belavić se povukao te se vratio kao da se ništa nije dogodilo. Idući dan, otrijeznivši se, gosti su ga priupitali o detaljima prošle večeri, a Grgo se samo nacerio i sve pripisao veseloj atmosferi i prevelikim količinama ispijenog vina – ispričao je Marko u dahu.

– Što to znači? Da je Grgo našao simbole moći skrivene na Blazu…? – uskliknu Ivo.

– Tako je, a mi imamo kartu koja će nas odvesti do njega. Kompa, spremi se, biti ćemo milijunaši! – viknu Marko.

***

Iduće jutro, dvojac je krenuo ranom zorom. Uputili su se do šterne u Raklju a zatim krivudavim šumskim putem do uvale Šalamuštica. Nakon sat vremena pješačenja probili su se do uvale. Očekivao ih je strmi put po obali koji je vodio u uvalu Blaz. Bio je to put kojim ljudska noga nije kročila već desetljećima, a bio je namijenjen stadima ovaca kojih je nekada u Raklju bilo mnogo…uživali su u krajoliku okolice Raklja…krajoliku u kojem se može šetati satima bez da se ikoga sretne, bez napornih turista koji s nordijskim štapovima u rukama šeću svoje pse…to je krajolik carstva tišine u kojem se još uvijek može osluhivati samo more i ptice….Netanuta i divlja, odjednom se pred njima otvorila uvala Blaz, uljuljana u jesenje jutro. Njihova lica se ozariše vidjevši ruševine starih mlinova u njezinom središtu.

– Tu! Prema Belavićevoj karti, ulaz u vražje ždrijelo trebao bi biti iza starog kamenog mlina. – kazao je Marko. Prešavši na drugi kraj uvale pred njima se otvorio prizor. Ogromna horizontalna rupa u kamenu…kao što je Grgo Belavić opisao u svojim zapisima, ulaz u ponornicu zaista i jest izgledao poput kakvog demonskog ždrijela. Navukli su gumene čizme koje su nosili u ruksacima i spustili se do ulaza u ždrijelo.

– Pravo mjesto za romantičnu šetnju s nekom mačkom – kazao je Marko u šali pokušavajući odagnati strah.

– Mogao si mi reći da si strašljiv, da znam da ti ponesem pelene drugi put – odgovorio mu je Ivo ohrabrujući sam sebe. Potpuni mrak tjerala je samo lelujava svjetlost njihovih lampi kojima su si kročili put kroz ponornicu. Znali su da su oni ti sretnici. Da su baš oni ti koji imaju čast koračati ovim prostorima koji su bili zaboravljeni tijekom prohujalih stoljeća.

Došli su do prvog raskrižja i trebali su otvoriti kartu. No, upute na karti bile su nejasne.

– Prema karti, trebali bi ući u lijevi tunel – kazao je Ivo.

– Mislim da ne…tok ponornice prati ova tanka crna linija koja skreće u desno… – odgovori Marko te ustukne.

Neprirodni krik proparao je prostor.

– Ivo, nadam se da je to bio tvoj želudac – kazao je Marko pokušavajući svom glasu dati sigurnost, ali bez uspjeha. Dvojcu je u ušima odzvanjao izobličeni zvuk. Iznenada voda ispred njih kao da se zapljusnula. I imali su što vidjeti. Ispred njihovih nogu, u kristalno čistoj vodi stajala je velika žaba gledajući ih svojim buljookim očima.

– J***** pa to je žaba!! – uskliknuo je Marko pribravši se dok je brisao hladan znoj s čela.

– Mislim da sada meni trebaju pelene – odgovorio je Ivo.

Pribravši se, dvojac je nastavio gledati kartu. A zatim je svjetlost Markove lampe pala na unutarnji zid desnog tunela…na zidu je uočio rezbariju „G.B.“.

– Sada znamo kojim tunelom treba ići…G.B….nema sumnje, to su uklesani inicijali Grga Belavića. Taj stari lukavac je bio ovdje – kazao je Marko.

Skupivši novu snagu i novu odlučnost, dvojac se zaputio desnim ponornim hodnikom.

Nisu znali koliko su pješačili. Vrijeme ovdje dolje ionako nije imalo nikakav smisao.

Promrzli i mokri, Marko i Ivo odjednom zastaše…na samom kraju tunela, na malenom vapnenačkom sprudu stajao je masivni željezni kovčeg….Dječjim oduševljenjem, potrčali su do kraja ponornice….Gotovo ceremonijalnim pokretima, otvorili su masivni poklopac….Osvijetlili su unutrašnjost snopom svjetlosti. Gledajući sjajni grimizno-zlatni plašt, žezlo i uzvišenu Tomislavovu krunu dugo su stajali u tišini….Znali su da je to to. Kovčeg s kraljevskim simbolima moći hrvatskog naroda. Legenda, mit, priča izgubljena u vrtlogu povijesti….bajka….bajka koja se dogodila dvojici dječaka. Njihova imena povijest će pamtiti…

Prvi se pribravši, Marko reče:

– Kompa, pakiraj kufere…rekao sam ti da ćemo biti milijunaši!

 

EPILOG

 

Udjelom u „Nacionalnoj zakladi krune kralja Tomislava“ koje je osnovana nakon otkrića, Marko i Ivo osigurali su sebi i svojim obiteljima lagodan život za mnogo pokoljenja. No, ostali su isti sanjari kakvi su bili i prije nego su postali bogati i slavni. Oni koji ih poznaju, kažu da su u potrazi za nekim novim avanturama, negdje daleko, u nekim dalekim zemljama….ljudi svašta pričaju…pričaju čak i da su im se u njihovim avanturama i istraživanjima od nedavno pridružile i dvije zgodne mačke

Autor: Marko Percan

 

 

Priča je osvojila prvo mjesto na Istra Inspirit natječaju ”Osvoji svoju priču, bajku ili legendu” (2014)

417

Na naš natječaj ‘Osmisli svoju priču, bajku ili legendu’ koji smo organizirali u suradnji s Upravnim odjelom za turizam Istarske županije te štancijom Kumparička te koji je bio otvoren od 11. do 19. prosinca 2014. pristiglo je sveukupno 11 radova iz cijele Hrvatske. Sve radove ocijenila je stručna komisija u sastavu: Slavica Tobok Kandić, udruga Istra Inspirit; Ivor Zidarić, ‘Legendfest’ – udruga Val kulture; Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen, udruga Zvona i Nari te odabrala tri pobjednička rada:

 

  1. ‘Potraga za izgubljenom krunom kralja Tomislava’, Marko Percan (Pula) (priču pročitaj ovdje)
  2. ‘Kako je jarac Rovi probudio diva Burona’, Zlatko Kraljić (Zagreb) (priču pročitaj ovdje)
  3. ‘Srednjovjekovna priča o kozi i pastiru’, Sanja Brnobić (Pula) (priču pročitaj ovdje)

 

Posebna pohvala stručne komisije za priču ‘Puževi’ autora Vladimira Gagliardia.

 

Najbolji rad autora Marka Percana iz Pule ocijenjen je kao najbolja kombinacija autorskog djela i već postojeće legende, te kao najrazrađeniji i narativno korektivno izveden.

No, osim tri rada koja su ocijenjena kao najbolja, na natječaj su pristigle i sljedeće priče:

  1. ‘AndrettISTRA’ – Željko Kelemen
  2. ‘Blago na kega neće slabo oko’ – Elis Baćac
  3. ‘Uz pomoć tajanstvenog sastojka vile su ispekle najbolji kolač proljetnog bala – Foška, Fuma i Ana’ –  Vesna Medvedec
  4. ‘Legenda o pustolovinama Doki i Poli’ – Željka Novosel
  5. ‘Nina’ – Iride Vidaković
  6. ‘Legenda o svetoj Eufemiji’ – Vinka Ivanišević
  7. ‘Puževi’ – Vladimiro Gagliardi
  8. ‘Legenda o prvom hrvatskom vampiru’ –  Sebastian Sošić, učenik Srednje strukovna škola Eugen Kumičić Rovinj pod mentorstvom prof. Slađane Jančić

 

Sve priče bile su zanimljive i odabir je bio težak:)

Još jednom zahvaljujemo svim autorima što su se javili te čestitamo dobitnicima!!!

Istra Inspirit obitelj

368
Ready, steady, Prezi! Rovinjski škoši u luksuznim hotelima 
Naslovna slika: Rovinj, luka © Kincses Ferenc
Naslovna slika: Rovinj, luka © Kincses Ferenc

 

Dame i gospodo, udobno se smjestite, započinje Turistički forum Istre u organizaciji Turističke zajednice Istarske županije, a prepričan kroz tipkovnicu Istra Inspirita.

Kongresna dvorana hotela Lone ispunjena je predstavnicima brojnih turističkih institucija i ustanova, lokalnih turističkih zajednica, dobitnicima nagrade „Zlatna koza – Capra d’oro“ i novinarima koji pripremaju

Zlatna koza Istra Inspirit
Nagrada ‘Zlatna koza – Capra d’oro’

svoje kamere kako bi uhvatili najznačajnije trenutke ovog godišnjeg okupljanja djelatnika u turizmu.
Ministar turizma Darko Lorencin i istarski župan Valter Flego u svojim su se obraćanjima osvrnuli na proteklu sezonu koja je djelatnicima u turizmu na svim razinama bila veoma izazovna, ponajviše zbog činjenice da smo ovog ljeta imali čak 40 kišnih dana (pa, ako nećemo milom, onda ćemo silom shvatiti da 3s koncept (sea, sun, sand) razvoja turizma nije najpametnije rješenje), a okupljene je ispred Hrvatske turističke zajednice pozdravio i Milo Sršen. Uslijedila je dodjela nagrada „Zlatna koza – Capra d’oro“ koja nas je podsjetila na našu zlatnu kozicu osvojenu prije dvije godine, nakon turbulentne prve sezone Inspirit doživljaja.

Službeni je dio Foruma završio i uslijedila su brojna zanimljiva predavanja, a prvo na redu bilo je ono Želimira Kramarića, pomoćnika ministra turizma, koji je predstavio mogućnosti ostvarivanja sufinanciranja raznih projekata iz europskih fondova. Od tolikih nam se eura zavrtjelo u glavi i dobro nam je došla ležernost sljedeće prezentacije koju su održale Klara Trošt Lesić i Marinela Dropulić Ružić iz porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam, na temu difuznih hotela. Ovaj zanimljiv i inovativan pristup u kreiranju turističke ponude manjih sredina mogao bi, nadamo se, zaživjeti i u Istri, primjerice u Svetvinčentu ili Završju koji su već krenuli u tom pravcu. Kao uzor i primjer dobre prakse možemo promatrati Siciliju u kojoj su difuzni hoteli već naveliko razvijeni. Ono za što nemamo ogledni primjer i ono što je jedinstveno i nemoguće kopirati jest projekt čija je prezentacija bila sljedeća na redu. Pogađate? Istra Inspirit, naravno.

Manuela u elementu
Manuela u elementu

 

Evo Manuele, uzdignute glave put prema podiju, i dalje vješto prikrivajući da će prezentacija možda biti samo oralna, u maniri prezentacija iz nekih prošlih stoljeća. Na kraju krajeva, povijesna su uprizorenja jedna od ključnih odrednica Istra Inspirita pa bi dosjetljiva Manuela i tu našla poveznicu. :-) Naše je putovanje kroz vrijeme započelo. Videom „Travel through time“ pokrenuli smo vremeplov i proputovali kroz sva razdoblja istarske povijesti oživljena kroz Istra Inspirit. A onda – dva klika mišom i otvaranje Prezi. …… Biti ili ne biti?

Biti!

Na maštovit smo način upoznali publiku sa svim postignućima u projektu Istra Inspirit od njegovog početka do danas, a kako smo započeli, tako smo i završili – filmom. Ovog puta onim naše redateljice Petre Blašković koja je predstavila što njoj znači Istra Inspirit i koja je razlika između ovakvih i kazališnih uprizorenja.

Video možete pogledati ovdje.

Slušajući Manuelu i promatrajući ljubav s kojom priča o Inspiritu shvatili smo – muke s Prezijem i neprospavane noći itekako su se isplatili i da treba sve bismo opet ponovili. (U Power Pointu, naravno! :-) ) Uživali smo potom i u zanimljivoj prezentaciji o kandidaturi Pula-Istra za Europsku prijestolnicu kulture 2020. godine koju je održala Vlatka Kolarević, a odmah zatim i u prezentaciji o učincima vizualnog sadržaja na internetu, o čemu je govorio Philippe Boutié.

Disco giant
Disco giant

Zanimljivo jutro i poslijepodne nastavili su se na zajedničkom ručku, a onda… iznenađenje za svih! Iznad naših su se glava pojavila dva prava pravcata diva. I to ne bilo kakva, već dva Inspirit diva! Naravno, riječ je o našem Viva kompa dvojcu – Miru i Sedini Cerovac, koji su okupljene pozvali na afterparty u noćnom klubu hotela, gdje je vladalo pravo ozračje ludih sedamdesetih. Ozbiljni i poslovno raspoloženi uzvanici Foruma vrlo su brzo negdje u mislima pritisnuli neku switch mood tipku i uz puno pjesme, plesa (i pokojeg koktelčića :-) ) stavili pečat na ovogodišnji Turistički forum Istre, na čijoj organizaciji još jednom čestitamo našoj Turističkoj zajednici Istarske županije.

 

Vidimo se dogodine!

Pratite nas

8,103FansLike
7Subscribers+1
0FollowersFollow
467FollowersFollow
29SubscribersSubscribe